Sportska stipendija odnosi se na novčana sredstva koja student-sportaš dobiva od strane institucije, a zauzvrat student-sportaš instituciju predstavlja kroz sport.
Svaka godina školovanja na sveučilištu ili višoj školi ima svoju osnovnu cijenu. Cijena školovanja na različitim institucijama varira, a u osnovnu cijenu ulaze sljedeći troškovi: predavanja, knjige, takse, smještaj i prehrana. Puna ili 100%-tna stipendija pokriva te osnovne troškove. U isto vrijeme, varira i iznos sportskih stipendija koje pojedina institucija može ponuditi studentima-sportašima.
Što to znači?
To znači da svaki trener na sveučilištu ili visokoj školi ima mogućnost ponuditi svake godine određeni broj stipendija za svoj sport, odnosno za svoju momčad. Za primjer uzmimo muški tenis. Svaki teniski trener na školi iz NCAA divizije I ima pravo ponuditi najviše 4,5 sportskih stipendija svojoj momčadi u kojoj minimalno mora imati 6 igrača. S obzirom na ozljede, licencu za igranje i druge probleme s kojima se momčad može suočiti, lako je zaključiti kako je za momčad potrebno i više od 6 igrača, a samim time i da svi članovi momčadi ne mogu dobiti 100%-tnu stipendiju. Iz tog razloga trener mora stipendije podijeliti tako da zadovolji sve sportaše, a da u isto vrijeme ima dovoljan broj igrača i što kvalitetniju momčad.
Način raspodjele sportskih stipendija ovisi uglavnom o treneru, ali i o sportskim i akademskim uspjesima sportaša/sportašice te o kvaliteti momčadi određene škole. S obzirom da svaka momčad ima minimalno 6 igrača, za pretpostaviti je da će osoba koja igra na višoj poziciji imati i bolju stipendiju. Dakle, treba uzeti u obzir da iznos stipendije ovisi i o poziciji u momčadi.
Potrebno je naglasiti kako se svaki sport razlikuje po broju sportskih stipendija, potrebnih igrača za momčad, raspodijeli sportskih stipendija itd. Također, postoje razlike i u broju sportskih stipendija koje trener ima za žensku, odnosno mušku momčad, bez obzira što se radi o istome sportu.
Osim osnovnih troškova koji ulaze u cijenu školovanja za jednu godinu, postoje i troškovi koje institucije ne financiraju (a ne pokriva ih niti 100%-tna sportska stipendija), a to su: avionske karte za SAD i za povratak, novac za trošenje i zdravstveno osiguranje. Zdravstveno osiguranje je na nekim sveučilištima i višim školama potrebno uplatiti, a na nekima nije s obzirom da priznaju zdravstveno osiguranje iz zemlje iz koje osoba dolazi. Osim sportskih stipendija dobivenih od strane institucije, studenti-sportaši imaju plaćene i kompletne troškove na sportskim putovanjima- od avionskih karata pa do smještaja i prehrane. Studenti-sportaši dobivaju i sportsku odjeću i obuću, sportske rekvizite i opremu, a sve to uglavnom ostaje u njihovom trajnom vlasništvu. Što su momčadi, sveučilišta i više škole kvalitetniji, to su u principu i pogodnosti navedene u zadnje dvije rečenice veće i bolje.
Sportska stipendija se dodjeljuje na period od jedne ili više godina, ovisno o željama i mogućnostima trenera i škole. U slučaju jednogodišnjih stipendija (koje su najčešće), trener svake godine radi novu podjelu s obzirom na postignute rezultate pojedinih studenata-sportaša i s obzirom na trenerove potrebe te potrebe studenata-sportaša. Stoga, sportska stipendija koju osoba dobije za prvi semestar ili godinu ne mora biti identična sportskoj stipendiji za sljedeću godinu. Na iznos sportske stipendije utječe i semestar kada osoba odluči upisati studij. Naime, na studij u SAD moguće je krenuti u jesenskom, ali i u zimskom semestru.
Kako bi student-sportaš dobio sportsku stipendiju, mora biti u mogućnosti sportski i akademski predstavljati sveučilište ili višu školu koja mu tu stipendiju dodjeljuje. Sportske stipendije nisu poklon, već novac koji osoba zarađuje i usmjerava u vlastiti akademski i sportski razvoj.